Nemoguće je sakriti ljubav 
očima koje ljube.

dotakla sam te...

tebe što ispod površine živiš

i malo čije te oči vide

dubinom duše ploviš po sjećanjima

prebireš po starim uspomenama

po lijepim pjesmama

kao  kralj cigana

i lomiš se tugom

rane ,rane su ti duboke

i u tom poniranju života svakog

dana izviru i bole , bole

dotakla sam te ispod površine

slomila visoko podignute bedeme

zrncem ljubavi i topline

otet ću te sjenama prošlosti

u srce ti život posaditi

zrakom ljubavi

jutarnja zraka

Zraka si sunca
u mojoj kosi
i plavi nemir mora
u mome oku
povest ću te na krilima sreće
tamo gdje zore
zajedno ćemo čekati
i zajedno na počinak ići
gdje tvoj dlan
u mome će biti
i srce moje u tvome kucati...
/l....)

čujem zvono s obližnje crkve

puše hladan vjetar sa sjevera

u krošnji stabla se savija

proleti po koja pahulja i na lice mi padne

mješa se sa mojim suzama

topi na nakupini tuge

koja je nabrekla u trenutku  kad poljubac

na rame sam ti spustila

u najdubljem djelu srca

zamro je krik koji nisi čuo

stala sam u  sjenu neke loše ulične lampe

još uvijek moj dlan je na dlanu tvome

još uvijek pričam koješta, pričam bez veze

ali znam da osjećaš

koliko želim spustit te u zagljaj ove  duše

i obranit od svake oluje..samo  molim te

primakni se 

jer tako se dušo bojim za tebe

jutarnja zraka

Do neba te volim
kao prosjak ljubav tvoju čekam i molim
iako kažu da to ne valja
činim to bez srama
jer, u protivnom
moja buđenja bi bila tamna
i ova riječ prazna...
Ti si moja potreba
Ti si moj ukras
Ti si moj krijes
radost, bol i patnja
i sve ono što kod tebe volim
jer zbog ljubavi to činim
volim te bez dna
volim te do neba...
L...

poznam te...
ti si zalutala ptica
što lijepo pjeva 
a nije u jatu svome
poznam te
ti si duh što 
šumom luta
a šuma mu je dom
poznam te 
ti si tajni moj ljubavnik
otimaš me i 
odvodiš u svoj svijet
poznam te
ti si čežnja
što okove moje
lomi
poznam te
ti si onaj što
me voli...

jutarnja zraka

mirisnim tragovima
dolaziš do mene
do moje strane 
sna
plavog nježnog 
sna
pustiti ću te 
unutra
uzmi sve što želiš
pa
onda me zaigraj riječima
dodiruj me prstima
svu me
prekrij milovanjima...
noćas pod mojim 
usnama
osjeti ženu
i svaku kap
što klizi 
po tijelu mome
uvuci mi se u misli
uplovi u maštu
zapleti mi se u
kosi
pusti da te osjećam
svaki tren...svaki čas
i
daj da zoru 
dočekam
s osmijehom 
na usnama
što traje satima...


jutarnja zraka

Kad razmišljam o tebi 
obuzima me nježnost
veća nego što mogu
podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući 
te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine
bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš,
uplašen da nešto ne
nedostaje;
najprije ti čitava i meni
okrenuta licem
na kome su usne , čelo,
obrazi i tragovi poljubaca
dva oka ispod nemirne
kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje
me grle, zatim vrat,
ramena,  grudi i struk
djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput 
hljeba toplog
dok zastajem na obali 
jezera
koje već skiva sjena
ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš 
i poželim da te čuvam
kad padne veče, 
daleko od stvari
koje te bez mene poznaju
na satu kazaljka pokriva
jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke
ugasi svjetlo,
u tami ne mogu te odvojiti 
od sebe sama




Zvonimir Golob

"Najveća slova ljubavi:
onaj glupi septembar
kad sam se pravio važan
da nikog nisam voleo.

A jesen svima zlatna,
a samo meni bakarna.
Da, pravio sam se važan
da nikog nisam sanjao.

A samog sebe sam boleo
i sav se od sebe razboleo,
i sebe u sebi mučio,
i sebe u sebi proganjao.

Najveća slova sramote:
kada sam bez stida dovlačio
zvezdama gradska neba
u moje žedne oči.

Najveća slova tuge:
to, što sam se šegačio
i pred svima junačio,

da posle
u samoći,

nos zakivam u jastuk
čekićem umorne glave.

A noći vrtoglave.
Plave.
A ja ne mogu da zaspim,
već sanjam vreo od jave.

Najveća brbljiva slova:
sve ono što sam krio.

Pred celim svetom sam bio
baš to što nisam bio.

Najveća slova ljubavi
i slova mog dečaštva:

kad jedan namćor u meni
hrabrošću bogat pred svima,
kad ostanemo sami
preda mnom pocrveni

i drhti od siromaštva."

Miroslav Mika Antic

šapnula bi tebi 
tamo u daljini
tihu jednu priču
priču o ljubavi
u kojoj...
vjetrom  te grlim
kao kiša lice ti  ljubim
kao sunce dušu grijem
kao vatra tijelo palim
mjesečevom sjajnom
stazom s tobom šetam
šapnula bi tebi
tamo u daljini
jednu priču 
priču o ljubavi
u kojoj ...
me poljupcima 
uspavljuješ
nježno rukama 
miluješ
nad mojim tijelom 
caruješ
beskrajno usrećuješ...

jutarnja zraka

tebe nema...otišao si  samo onako...kao u pjesmi ...zatvorio knjigu života...osudio se bez suda...

kažu da od male pukotine brod potone..ja ne znam , ali vjerujem  da je istina...

misli su moje ptica ove noći...dižu se visoko iznad oblaka ...u srcu tuga duboka

na usnama drhtavim ostala je molitva ...i vjera da srest ćemo se sutra...

jutarnja zraka